Author: Mirza Čubro
Priča o raspodjeli državne imovine pretvorila se u agoniju kojoj se, nažalost, ne nazire kraj. Komisija koja bi trebalo da priprema zakon o državnoj imovini od svog osnutka osuđena je na neuspjeh. Sastav komisije odražava odnos snaga na političkoj pozornici. Iluzorno je, stoga, očekivati da nacrt zakona o državnoj imovini bude usaglašen u komisiji prije nego što o tome bude postignut politički konsenzus.
Državna imovina, njen popis, raspodjela i korištenje ne bi trebalo da budu politička pitanja. Nažalost, u BiH je sve, pa i državna imovina, političko pitanje. Upravo zbog toga političari komisiji treba da daju jasne principe na kojima zakon treba da bude utemeljen. Pravni, odnosno tehnički dio posla komisija će vrlo brzo završiti.
Problem je, kao i u desetinama drugih slučajeva, neiskrenost političara. Javno tvrde kako su za rješavanje ovog pitanja, a potom svoje kadrove u komisiji instruiraju da blokiraju cijeli proces. Sukob u vezi sa zakonom o državnoj imovini je u suštini sukob dva dominantna koncepta uređenja BiH. S jedne strane postoje stranke koje žele snažno centraliziranu državu, a s druge one koje RS žele dati atribute države. Nadmudrivanje o zakonu nije borba za više imovine nego za dominaciju jednog od dva koncepta.
Kada bi političari u BiH bili iskreni onda ni problema s raspodjelom državne imovine ne bi bilo. BiH je sukecesor imovine SFRJ, stoga samo država može biti vlasnik imovine dobijene sukcesijom i te imovine čiji je vlasnik bila SR BiH. Potom slijedi njena pravična raspodjela između različitih nivoa vlasti. Naočigled jednostavno rješenje u BiH je neprovodivo.