Author: Mirza Čubro
Svaki pojedinac u BiH u proteklih 14 godina bar je jednom doživio diskriminaciju. Postoje oni koji, primjerice, nisu mogli dobiti posao zbog vjerskog opredjeljenja, nacionalnosti, pola…
U oči bode činjenica da su pripadnici manjinskih naroda diskriminirani u dijelovima zemlje u kojima su dobri poslovi, kvalitetni projekti rezervirani za pripadnike većinskog naroda. Apsurdno je da su pripadnici tri konstitutivna naroda diskirminisani na teritorijama gdje su manjina. Žrtve diskriminacije su, u najgorem obliku, Romi, zatim invalidne osobe, te naravno polne manjine.
Evropska unija natjerala je domaće vlasti da usvoje zakon kojim će zabraniti i kažnjavati svaki oblik diskriminacije. Važan je to korak ka stvaranju ambijenta u kojem će svaki pojedinac biti zaštićen čak i ako ne pripada nekom kolektivitetu. Usvajanje principa zaštite pojedinca jedan je u nizu koraka ka stvaranju istinski demokratske države u kojoj su vjera, nacionalnost, seksualna i rodna pripadnost garantovano pravo svakog pojedinca i ne mogu biti osnov za diskriminaciju.
Ovdašnji političari zaboravljaju sve ove aspekte zakona i fokusiraju se samo na jedan njegov dio koji bi, u bližoj ili daljoj budućnosti, mogao biti osnov za legalizaciju istospolnih brakova. Poslanici u državnom parlamentu zbog ove odredbe u trenu su se pretvorili u vjerske prvoborce jer podrška vjerskih vođa znači bolji izborni rezultat.
Odjednom se priča o eventualnoj legalizaciji istospolnih brakova pretvorila u najvažniji politički problem. Pošto snažno zagovaraju moral i čuvaju brak logično je očekivati da iniciraju i izmjene zakona kojim će se oštrije kažnjavati seksualno zlostavljanje djece od strane vjerskih službenika.