Povećanje akciza na cigarete i kafu potpuno je opravdan potez vlasti BiH. Normalno je i prihvatljivo da se najveći porezi ubiru na luksuznim proizvodima.
Problem sa Zakonom o trošarinama mogao bi biti povećanje cijene goriva. Većina proizvođača i trgovaca osnovnim životnim namirnicama u finalnu cijenu proizvoda ukalkuliše i cijenu goriva. Poskupljenje goriva, u tom slučaju, neminovno dovodi do rasta ostalih cijena i smanjenja životnog standarda građana.
Zakon o akcizama test je ozbiljnosti države. Ptice na grani znaju da distributeri nafte potpuno neosnovano nabijaju cijene. Konkurencijsko vijeće BiH uopće ne reaguje na dogovaranje cijena goriva, što je klasično kršenje Zakona o konkurenciji. Inspekcije ne rade svoj posao, jer ne provjeravaju visine marži. Time se poništavaju pozitivni efekti Zakona o akcizama, jer ne može cilj biti samo punjenje budžeta, gdje je teret prebačen na leđa najsiromašnijih.
Lobiji, naravno, vlasti drže u šaci pa niko i ne želi dosljedno provoditi postojeće zakona o konkurenciji i formiranju cijena. Zato će, u konačnici, najgore proći najsiromašniji, jer se distributeri ne žele odreći dijela prevelike marže, proizvođači će višu cijenu nafte ukalkulisati u svoje troškove, a sve će platiti kupci hljeba, mlijeka i ostalih osnovnih životnih namirnica.
Državu za to nije briga, jer bit će novca za isplatu ogromne administracije koja je bila dovoljno bezobrazna da najavi štrajk u jeku ekonomske krize. Država će, još jednom, pokazati svu svoju nemoć, ali će sirotinja platiti svoj danak. Administracija koja ništa ne radi ne mora se sekirati. Sigurno će naplatiti svoj nerad.