Lav od papira

Tužilaštvo Federacije BiH potpuno je razvlaštena institucija. Zvanično postoje, imaju milionski budžet, desetine zaposlenih, ali kada se sve sabere, njihov je utjecaj, najblaže rečeno, skroman. Institucije koje su lav od papira čest su slučaj u BiH.

Nije to izum ovdašnjih političkih umova, ali je praksa koju su svesrdno prigrlili. Zemlja obiluje institucijama čije je osnivanje trebalo značiti početak uvođenja standarda ozbiljne države. Problem je to što većina ovih institucija nikad nije zaživjela.

Najmanje su dva načina realizacije ideje o kreiranju institucija koje postoje ali ne mogu raditi. Prvi i mnogo češće korišteni metod je finansijsko i kadrovsko limitiranje. Vlasti donesu zakon, osnuju instituciju, a onda u budžetu ne rezervišu novac za njen nesmetan rad i zapošljavanje kvalitetnih kadrova.

Drugi metod je primijenjen u slučaju Tužilaštva FBiH. Institucija je ta koja ima kadrove i budžet, ali su im oduzete nadležnosti za provođenje istraga. Postavlja se onda pitanje zašto uopće postoji? Odgovor leži u malom, ali prisutnom strahu političara od javnosti kojoj bi teško objasnili zašto gase instituciju koja bi trebalo da se bavi istragama najtežih oblika kriminala.

Umjesto toga, odabrali su da ih razvlaste i pretvore ih u neku vrstu pravobranilaštva koje zastupa slučajeve koje su vodila kantonalna tužilaštva, a na koje je uložena žalba Vrhovnom sudu BiH. Time su umjesto institucije koja bi, recimo, provjeravala kako su politički miljenici i sami političari stekli enormna bogatstva dobili instituciju koja se bavi žalbama na presude u slučajevima ubistava, sitne trgovine drogom ili navijačkim neredima.