Očekivana presuda

Evropski sud za ljudska prava uvažio je žalbe Derve Sejdića i Jakoba Fincija i presudio da BiH diskriminira svoje građane zabranjujući svima koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati pravo da biraju i budu birani.

Presuda koja je u utorak objavljena nikog nije iznenadila. Svi znamo da je ustavno-pravni sistem u BiH naopako postavljen jer favorizira kolektivna, a ignorira pojedinačna prava.

Zbog toga neko ko ima sposobonosti, snage i ambicije da bude, primjerice, član Predsjedništva BiH u prvom redu mora biti Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Njegove ljudske i stručne kvalitete u drugom su planu. Građanima, bez obzira na vjersku ili etničku pripadnost, trebalo bi biti omogućeno da biraju najbolje kandidate koji su spremni da svoje interese podrede interesima cijele zajednice.

Danas svaki od članova Predsjedništva BiH u prvom redu vodi računa o interesima jednog od tri konstitutivna naroda. Princip je to koji može potpuno isključiti interese građana koji ne pripadaju konstitutivnim narodima. Sadašnje ustavne odredbe sjajan su alibi za neuspjeh cijele države jer se izabrani mogu sakriti iz činjenice da su zastupali ineterese samo svog naroda.

Presuda Evropskog suda za ljudska prava jasna je poruka da Ustav BiH mora biti promijenjen. Većina političkih dužnosnika slaže se da je nužno napraviti ustavne promjene da bi Ustav BiH bio usklađen s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Jednako tome, većina se slaže s tim i kako postojeći ustav ima i niz drugih manjkavosti koje u konačnici tvore skupu, neefikasnu i nefunkcionalnu državu. Problem je to što nema nužne većine da promijeni i popravi sve ove manjkavosti.