Eurasia Press & News
Aktuelni saziv parlamenta BiH rijetko se bavi svrsishodnim i korisnim stvarima. U protekle gotovo tri godine parlamentarci su mnogo više vremena potrošili na jalove rasprave nego na rješavanje konkretnih problema.
Specijalizirali su se za svađe i višesatne rasprave ni o čemu. Poslanicima i delegatima niko ne može zamjeriti nedostatak lucidnosti kada treba pronaći temu o kojoj se može raspravljati satima, a na kraju ne dogovoriti ništa.
Ponekad je to Vojislav Koštunica, drugi put međusobno šamaranje SDP-ovih kadrova na ulici, a potom izjave Milorada Dodika, Željka Komšića, Borisa Tadića…
Neki se, poput Slavka Jovičića, sjete i Gavrila Principa pa istovremeno sa zahtjevom za raspravu o proglašenju Dana sjećanja na genocid u Srebrenici traži raspravu o vraćanju spomen-table Principu u Sarajevu.
Rijetko će se naći neko ko će na takav način vrijeđati žrtve. A kada im ponestane ideja za jalove rasprave, onda se sjete kako bi bilo zanimljivo osnovati komisiju za istraživanje raznih društvenih anomalija. Sefer Halilović želi provjeravati kako su trošene donacije. Poslanici ga podrže i eto komisije.
To što državno tužilaštvo već ima istu istragu nije važno. Denisa Bećirovića zanima kako su čelnici Vijeća ministara BiH kupovali automobile. I ostali su poslanici radoznali i eto još jedne komisije. Tužilaštvo BiH opet je bilo brže pa je i u ovom slučaju otvorilo istragu. Poslanicima to nije važno, poreski obveznici svakako plaćaju.
Zanimljivo je koliko malo poslanici žele raditi svoj posao, a silno žele tuđe poslove. Istražne komisije parlamenta su koristan mehanizam, ali samo u slučajevima kada postoji problem kojim se nadležni ne žele baviti.
