Set zakona o reformi policije u BiH, koja uopće nije reforma, usvojen je prije dvije godine pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice. Usvajanjem ovih zakona BiH je omogućeno potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU. Bio je to svakako veoma važan korak za zemlju.
Upozorenja da usvajanje ovih zakona ni u kom slučaju ne znači istinsku reformu policije u BiH ostala su u sjeni potpisanog sporazuma. Možda je poštenije reći da je reforma žrtvovana zarad političkih poena koji su skupljeni nakon što je sporazum s EU zaključen. Zakonima je osnovano šest novih policijskih tijela. Tri su formirana ubrzo nakon usvajanja zakona, ali još nikad nisu profunkcionirala u pravom smislu te riječi. Imaju agencije za forenziku, policijsku podršku, te školovanje kadrova, urede, direktore i ponekog radnika, ali efekti njihovog rada teško su golim okom vidljivi.
Problem su pravilnici o njihovu radu koji skoro pola godine čekaju na usvajanje, a čelnicima Vijeća ministara BiH fali volje da ih stave na svoj dnevni red te usvoje. Pravilnici jesu trenutno najveći problem ali, objektivno, problem funkcioniranja policije u BiH jeste rascjepkani sistem koji svako malo bude obogaćen nekom novom agencijom. Agencije nisu dio jedinstvenog sistema i nemaju jasno utvrđenu hijerarhiju zbog čega teško funkcioniraju.
Kreiranjem jedinstvene i depolitizirane policijske strukture riješila bi se većina problema. To se, naravno, neće desiti u bliskoj budućnosti jer politički dužnosnici koji bi to trebali napraviti duboko su ogrezli u kriminalu. Iluzorno bi bilo očekivati da policiju osposobe kako bi postali predmet rada upravo te policije.
Source: nezavisne.com