Predsjednik SDA Sulejman Tihić nakon pobjede na posljednjem stranačkom kongresu pokazuje svoje pravo lice. Tačnije, dvoličnost.
Prije kongresa je igrao na kartu kompromisa, dogovora i dijaloga. Radio je to kako bi priskrbio podršku međunarodne zajednice u nastojanju da ostane na čelu najveće bošnjačke stranke. Uspio je u svojoj nakani. Danas provodi novu politiku dodvoravanja biračkom tijelu.
Zato je napravio radikalan zaokret bježeći od prudskog procesa i insistirajući na stavovima koji su ugodni uhu konzervativnih bošnjačkih birača. Tihić je danas potpuno druga osoba od one koja je u Banjaluci govorila o BiH izgrađenoj na kompromisu i dogovoru. Sad nastoji biti radikalniji Bošnjak od Harisa Silajdžića.
U tom kontekstu treba posmatrati i odluku SDA da Tarika Sadovića protjera s mjesta ministra sigurnosti BiH. Sadović je, bez dileme, izuzetno loš ministar. Njegov odlazak bi bio opravdan kada bi razlozi za smjenu bili u njegovu neradu. Sadović je loše radio posao ministra, a još lošije zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
Problem je što ga Tihić ne smjenjuje zbog toga nego jer želi apsolutnu kontrolu svih kadrova u izvršnoj vlasti. Aktuelnog ministra sigurnosti zamijenit će političar preko kojeg će Tihić pokušati instrumentalizirati Vijeće ministara BiH za svoje predizborne potrebe. Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, ima veoma lošu podršku u svojoj stranci za rad Vijeća ministara jer SNSD ne zanima ta institucija. Zato će Tihić preko novog zamjenika predsjedavajućeg pokušati ovladati Vijećem ministara kako bi nastavio politiku dodvoravanja biračima koja garantira pobjedu na narednim izborima.